jednadžba skupa .
Ploha je glatka u točki ako je funkcija diferencijabilna u točki , pri čemu je i .
Ploha je glatka ploha ako je glatka u svakoj točki.
Parametrizacija plohe iz definicije 3.1 prikazana je na slici 3.1.
Važno je primjetiti da ne mora za svaku točku na plohi biti zadan isti sustav. Tako je, na primjer, na slici 3.2 za točku funkcija zadana u sustavu , dok je za točku funkcija zadana u sustavu .
Plohe možemo zadati na razne načine. Ako je čitava ploha zadana jednom funkcijom , gdje je , kažemo da je
eksplicitna jednadžba plohe.
Na primjer, za i je implicitna jednadžba hiperboličkog paraboloida (vidi [M2, poglavlje 3.4.2]).
Ako je skup otvoren i ako je funkcija derivabilna te je za svaku točku , onda je
implicitna jednadžba plohe
Ploha je očito glatka, a normala tangencijalne ravnine u točki dana je vektorom (vidi napomenu 1.4).
Na primjer, za i je implicitna jednadžba plašta jedinične kugle. Očito je
u svakoj točki koja se nalazi na plohi.
Plohu možemo zadati i parametarski:
Na primjer, eksplicitno zadana ploha je specijalan slučaj parametarski zadane plohe uz
Parametarsko zadavanje ploha je najuniverzalniji način zadavanja ploha. Tako, na primjer, elipsoid zadajemo s [M2, poglavlje 3.4]
6*cos(u)*cos(v), 4*sin(u)*cos(v), 2*sin(v) (1-0.2*cos(v))*cos(u), (1-0.2*cos(v))*sin(u), 0.2*sin(v) cos(v)**3*cos(u)**3, sin(v)**3*cos(u)**3, sin(u)**3 cos(u)*u*(1+cos(v)/2), sin(v)*u/2, sin(u)*u*(1+cos(v)/2)Pri tome za svaku plohu odaberite odgovarajuće granice za parametre i .
Parametarsku vektorsku jednadžbu plohe dobijemo kada plohu zadamo kao hodograf vektorske funkcije:
Ako se ploha sastoji od konačno glatkih ploha, a na spojnim krivuljama ne postoje tangencijalne ravnine, kažemo da je po dijelovima glatka ploha. Skup svih točka u kojima ne postoji tangncijalna tavnina ima površinu nula pa ga kod računanja integrala možemo zanemariti. Na primjer, ploha na slici 3.3 sastoji se od četiri glatke plohe, , , i .
Sada možemo definirati površinu plohe.
U prethodnoj definiciji izraz je element površine, dakle, površina je jednaka "beskonačnom zbroju" (integral) beskonačno malih elemenata površine. Objasnimo formulu ze element površine pomoću slike 3.4.
Dio plohe koji se projicira na pravokutnik
aproksimiramo paralelogramom koji leži u tangencijalnoj ravnini plohe u točki , a projicira se na taj pravokutnik. Jednadžba tangencijalne ravnine glasi [M2, poglavlje 3.7]
Vrhovi paralelograma su
Ako je funkcija implicitno zadana jednadžbom , onda iz [M2, poglavlje 3.11, napomena 3.12]
slijedi