Površinu između krivulja i od točke do točke računamo kao beskonačnu (integralnu) sumu beskonačno malih elemenata površine (slika 2.12). Elementi površine su beskonačno mali pravokutnici s bazom i visinom .
Površina se računa formulom
Kod računanja površina kao varijablu integracije možemo uzeti ili , ovisno o tome što je povoljnije.
Ako za varijablu integracije odaberemo , onda je , gornja funkcija dana je s , a donja funkcija dana je s . Dakle,
Ako za varijablu integracije odaberemo , onda integral moramo rastaviti na dva dijela. U tom slučaju vrijedi
Pomoću određenog integrala možemo izvesti dobro poznate formule za površinu elipse i kružnice.
Očito je , a gornja i donja funkcija dane su s
Površina elipse dana je s
Za formula (2.2) prelazi u jednadžbu kružnice radijusa s centrom u točki ,
čija je površina jednaka .
Kod parametarski zadane krivulje
računamo površinu između te krivulje i pravca , . Pri tome treba voditi računa o tome je li rastuća ili padajuća funkcija i ovisno o tome postaviti integral, odnosno odabrati granice integriranja tako da je prirast nenegativan.
Tražena površina jednaka je
Formulu za površinu elipse iz primjera 2.8 možemo još jednostavnije izvesti pomoću parametarski zadane funkcije.
Kada usporedimo ove formule s formulom (2.2) i slikom 2.15, vidimo da za od 0 do prirast pada. Međutim, da bismo mogli ispravno primijeniti formulu (2.1) mora rasti. Problem ćemo riješiti tako što ćemo izračunati površinu donje polovice elipse, od elipse do pravca , u kojem slučaju raste kada raste od do . Dakle,
Krivulja zadana u polarnim koordinatama
U polarnom koordinatnom sustavu točka zadaje se pomoću kuta kojeg polupravac koji izlazi iz ishodišta i prolazi točkom zatvara s -osi i udaljenošću točke od ishodišta (slika 2.17).
Transformacije iz polarnog u Kartezijev koordinatni sustav vrše se prema formulama
Traženje površine likova zadanih u polarnom koordinatnom sustavu prikazano je na slici 2.18. U polarnom koordinatnom sustavu krivulju zadajemo formulom
Zbog prirode samog sustava obično tražimo površinu između krivulje i zraka i . Shodno tome, element površine u polarnom koordinatnom sustavu je kružni isječak radijusa s kutom , odnosno
Kao i u Kartezijevim koordinatama površina je jednaka beskonačnoj (integralnoj) sumi beskonačno malih elemenata površine, odnosno
U polarnom koordinatnom sustavu jednostavno se izvodi formulu za površinu kruga.
Ako ishodište polarnog koordinatnog sustava postavimo u središte kružnice (slika 2.19), onda kružnica ima jednadžbu (konstantna funkcija!), pa je
Linearne funkcije u polarnim koordinatama su spirale.
Vrijedi
Primijetimo da je tražena površina jednaka trećini površine kružnice radijusa .