Najjednostavnije diferencijalne jednadžbe već smo rješavali: rješenje jednadžbe
je primitivna funkcija funkcije pa vrijedi
Ako želimo odrediti konstantu integracije , treba biti zadan još jedan uvjet (vrijednost funkcije ili vrijednost derivacije u nekoj točki ).
Općenito, postupak rješavanja diferencijalne jednadžbe u sebi sadrži višekratno integriranje. Pri tome se u rješenju jednadžbe -tog reda javlja konstanti za čije je određivanje potrebno znati uvjeta koje u odabranim točkama trebaju zadovoljavati funkcija i/ili njene derivacije. Obično su uvjeti zadani u rubnim točkama područja u kojem promatramo diferencijalnu jednadžbu.
Diferencijalne jednadžbe su jedan od najvažnijih dijelova matematike uopće. Kako je derivacija mjera promjene, diferencijalnim jednadžbama se izražavaju i modeliraju mnogi prirodni zakoni.
Prema Hookeovom zakonu sila potrebna za održavanje opruge rastegnutom jedinica udaljenosti od njene prirodne dužine proporcionalna je s , . Stoga je sila s kojom se opruga vraća u položaj ravnoteže jednaka . S druge strane, prema Newtonovom drugom zakonu gibanja, sila je jednaka umnošku mase i ubrzanja. Izjednačavanje sila daje diferencijalnu jednadžbu
Odavde slijedi
odnosno, druga derivacije od je proporcionalna , ali ima obrnuti predznak. Znamo da funkcije sinus i kosinus imaju upravo to svojstvo. Kasnije ćemo pokazati da se sva rješenja ove jednadžbe mogu napisati kao određene kombinacije sinusa i kosinusa. Kako se radi o diferencijalnoj jednadžbi drugog reda, za određivanje konstanti potrebna su dva uvjeta. U ovom slučaju prirodni uvjeti su položaj i brzina u trenutku , odnosno potrebno je zadati vrijednosti i .
Prema Ohmovom zakonu pad napona na otporu jednak je . Pad napona na zavojnici jednak je . Prema Kirchoffovom zakonu zbroj padova napona jednak je naponu kojeg daje naponski izvor. Dakle,
što je diferencijalna jednadžba prvog reda koja modelira struju u trenutku . Riješimo zadanu jednadžbu uz (prirodan) uvjet da je struja u trenutku uključivanja naponskog izvora jednaka nuli, . Uz oznake i vrijedi
Ako je elektromotorna sila konstantna, , onda integriranje obaju strana daje
odnosno
pa možemo pisati
pri čemu smo predznak izraza uključili u konstantu . Dakle,
Odredimo konstantu : iz početnog uvjeta slijedi
pa je . Konačno,
Ako je, na primjer, , i , onda je
Funkcija je prikazana na slici 5.3. Stacionarno stanje strujnog kruga je horizontalna asimptota