×   HOME JAVA NETPLOT OCTAVE Traži ...
  matematika2
ODREĐENI INTEGRAL     ODREĐENI INTEGRAL     Newton-Leibnitzova formula


Definicija i osnovna svojstva

U ovom poglavlju definirat ćemo prvo podjelu segmenta, gornju i donju integralnu sumu, gornji i donji integral, te konačno određeni integral. Potom ćemo dati osnovna svojstva određenog integrala i navesti dovoljan uvjet integrabilnosti.

Definicija 2.1   Podjela (rastav ili dekompozicija) segmenta $ [a,b]\subset \mathbb{R}$ je svaki konačan skup točaka $ \{ x_0,x_1,\ldots,x_n\}$ takav da je

$\displaystyle a=x_0\leq x_1\leq x_2 \leq \cdots \leq x_{n-1} \leq x_n=b.
$

Skup svih dekompozicija segmenta $ [a,b]$ označavamo s $ \mathcal{D}$ .

Neka je $ f:[a,b]\to\mathbb{R}$ omeđena funkcija. Gornja integralna suma je broj (slika 2.1)

$\displaystyle g(f,D)=\sum_{i=1}^n M_i(x_i-x_{i-1}), % =\sum_{i=1}^n M_i\Delta x_i,
$

gdje je

$\displaystyle M_i=\sup\{ f(x): x\in [x_{i-1},x_i] \}.
$

Donja integralna suma je broj (slika 2.2)

$\displaystyle d(f,D)=\sum_{i=1}^n m_i(x_i-x_{i-1}), % =\sum_{i=1}^n m_i\Delta x_i,
$

gdje je

$\displaystyle m_i=\inf\{ f(x) : x\in [x_{i-1},x_i]\}.
$

Gornji (Riemannov) integral je broj

$\displaystyle I^*=\inf \{ g(f,D) : D\in\mathcal{D} \},
$

a donji (Riemannov) integral je broj

$\displaystyle I_*=\sup \{ d(f,D) : D\in\mathcal{D} \}.
$

Brojevi $ I^*$ i $ I_*$ sigurno postoje zbog omeđenosti funkcije $ f$ te, zbog njihovih definicija, uvijek vrijedi $ I_* \leq I^*$ .

Ako je $ I^*=I_*$ , onda kažemo da je funkcija $ f$ (Riemann) integrabilna na segmentu $ [a,b]$ . Riemannov integral ili određeni integral funkcije $ f$ od $ a$ do $ b$ je broj

$\displaystyle I=I_*=I^*.
$

Određeni integral označavamo s

$\displaystyle I=\int\limits _a^b f(x)  dx.
$

Slika 2.1: Gornja integralna suma
\begin{figure}\begin{center}
\epsfig{file=slike/gornja,width=9.0cm}
\end{center}\end{figure}

Slika 2.2: Donja integralna suma
\begin{figure}\begin{center}
\epsfig{file=slike/donja,width=9.0cm}
\end{center}\end{figure}

Napomena 2.1   U literaturi se određeni integral često definira i pomoću lijevih i desnih integralnih suma,

$\displaystyle l(f,D)$ $\displaystyle =\sum_{i=1}^n f(x_{i-1}) (x_i-x_{i-1}),$    
$\displaystyle r(f,D)$ $\displaystyle =\sum_{i=1}^n f(x_{i}) (x_i-x_{i-1}).$    

Iz definicije 2.1 slijede osnovna svojstva i geometrijsko značenje određenog integrala:

O1.
Za svaku podjelu $ D\in\mathcal{D}$ vrijedi

$\displaystyle I\leq g(f,D), \qquad I\geq d(f,D).
$

O2.
Ako je $ f(x)\geq 0$ za svaki $ x\in[a,b]$ , onda je integral $ I$ jednak površini između krivulje $ y=f(x)$ i $ x$ -osi od $ a$ do $ b$ . Naime, na slikama 2.1 i 2.2 vidimo da usitnjavanjem podjele $ D$ gornje i donje integralne sume sve bolje aproksimiraju tu površinu.
O3.
Očito vrijedi

$\displaystyle \int\limits _a^a f(x)  dx=0.
$

O4.
Dijelovi površine koji se nalaze ispod $ x$ -osi pribrajaju se s negativnim predznakom. Naime, za dio funkcije koji se nalazi ispod $ x$ -osi veličine $ M_i$ i $ m_i$ su negativne. Iz ovog svojstva, na primjer, slijedi da je $ \displaystyle \int_0^{2\pi} \sin x  dx=0$ .
O5.
Za $ a\leq b$ definiramo

$\displaystyle \int\limits _b^a f(x)  dx=-\int\limits _a^b f(x)  dx.
$

Smisao ove definicije je sljedeći: kada u $ \displaystyle \int_a^b f(x)  dx$ varijabla $ x$ ide od $ a$ do $ b$ , tada je prirast $ dx$ pozitivan, a kada $ x$ ide od $ b$ prema $ a$ , tada smatramo da je prirast $ dx$ negativan.
O6.
Područje integracije možemo rastaviti na konačno dijelova. Na primjer, ako svi navedeni integrali postoje, onda je

$\displaystyle \int\limits _a^b f(x)  dx=\int\limits _a^c f(x)  dx+\int\limits _c^b f(x)  dx.
$

Ako je $ f(x)\geq 0$ za svaki $ x\in[a,b]$ i $ a\leq c\leq b$ , onda je jednakost očita jer radi se o zbrajanju površina. No, zbog svojstva O5, jednakost vrijedi i kada je $ c\leq a\leq b$ ili $ a\leq b\leq c$ (slika 2.3). Slično zaključujemo i kada vrijednosti funkcije $ f$ poprimaju bilo koji predznak.
Slika: Rastavljanje područja integracije na djelove
\begin{figure}\begin{center}
\begin{tabular}{cc}
\epsfig{file=slike/rastavA,wid...
...epsfig{file=slike/rastavB,width=5.7cm}
\end{tabular}
\end{center}\end{figure}

O7.
Funkcija $ f$ je također integrabilna na svakom pod-segmentu $ [c,d]\subseteq [a,b]$ . Naime, gornji i donji integrali, $ I^*$ i $ I_*$ , mogu biti konačni i jednaki samo ako su gornji i donji integrali $ I_{[c,d]}^*$ i $ I_{*[c,d]}$ konačni i jednaki za svaki pod-segment $ [c,d]$ .

Sljedeći važan teorem daje dovoljan uvjet integrabilnosti funkcije $ f$ . Teorem navodimo bez dokaza.

Teorem 2.1   Ako je funkcija $ f:[a,b]\to\mathbb{R}$ omeđena i neprekidna na skupu $ [a,b]\setminus A$ , pri čemu je $ A\subset[a,b]$ diskretan podskup, onda je $ f$ integrabilna na $ [a,b]$ .

Na primjer, kako vrijednost funkcije u jednoj točki ne utječe na površinu, za funkciju prikazanu na slici 2.4 vrijedi

$\displaystyle \int\limits _0^2 f(x)  dx=\int\limits _0^1 f(x)  dx+\int\limits _1^2
f(x)  dx=\frac{1}{2}+2+\frac{1}{2}=3,
$

bez obzira na definiranost ili vrijednost funkcije u točki $ x=2$ . Slično vrijedi i za prebrojivo mnogo točaka.

Slika 2.4: Dovoljan uvjet integrabilnosti
\begin{figure}\begin{center}
\epsfig{file=slike/dovoljan,width=5.6cm}
\end{center}\end{figure}

Sljedeći primjer pokazuje što se može dogoditi kada je skup $ A$ iz teorema 2.1 neprebrojiv.

Primjer 2.1   Promotrimo funkciju $ f:[0,1]\to \{0,1\}$ definiranu s

$\displaystyle f(x)=\begin{cases}1, & x\in\mathbb{Q}\\
0, & x\in\mathbb{R}\setminus\mathbb{Q}  .
\end{cases}$

Ovu funkciju smo već promatrali (vidi [*]M1, poglavlje 4.4.2). Funkcija $ f$ je očito omeđena. Međutim, kako su skupovi $ \mathbb{Q}$ i $ \mathbb{R}$ gusti jedan u drugom (vidi [*]M1, poglavlje 1.7), funkcija $ f$ ima prekid u svakoj točki segmenta $ [0,1]$ , odnosno ima neprebrojivo mnogo prekida. Stoga u svakoj podjeli $ D$ za sve indekse $ i$ vrijedi $ m_i=0$ i $ M_i=1$ pa je

$\displaystyle d(f,D)=\sum_{i=1}^n 0 \cdot (x_i-x_{i-1}) = 0, \qquad
g(f,D)=\sum_{i=1}^n 1 \cdot (x_i-x_{i-1}) = 1.
$

Dakle, $ I_*=0\neq 1 =I^*$ pa funkcije $ f$ nije integrabilna.


ODREĐENI INTEGRAL     ODREĐENI INTEGRAL     Newton-Leibnitzova formula