U ovom poglavlju definirat ćemo prvo podjelu segmenta, gornju i donju integralnu sumu, gornji i donji integral, te konačno određeni integral. Potom ćemo dati osnovna svojstva određenog integrala i navesti dovoljan uvjet integrabilnosti.
Skup svih dekompozicija segmenta označavamo s .
Neka je omeđena funkcija. Gornja integralna suma je broj (slika 2.1)
gdje je
Donja integralna suma je broj (slika 2.2)
gdje je
Gornji (Riemannov) integral je broj
a donji (Riemannov) integral je broj
Brojevi i sigurno postoje zbog omeđenosti funkcije te, zbog njihovih definicija, uvijek vrijedi .
Ako je , onda kažemo da je funkcija (Riemann) integrabilna na segmentu . Riemannov integral ili određeni integral funkcije od do je broj
Određeni integral označavamo s
Iz definicije 2.1 slijede osnovna svojstva i geometrijsko značenje određenog integrala:
Smisao ove definicije je sljedeći: kada u varijabla ide od do , tada je prirast pozitivan, a kada ide od prema , tada smatramo da je prirast negativan.
Ako je za svaki i , onda je jednakost očita jer radi se o zbrajanju površina. No, zbog svojstva O5, jednakost vrijedi i kada je ili (slika 2.3). Slično zaključujemo i kada vrijednosti funkcije poprimaju bilo koji predznak.
Sljedeći važan teorem daje dovoljan uvjet integrabilnosti funkcije . Teorem navodimo bez dokaza.
Na primjer, kako vrijednost funkcije u jednoj točki ne utječe na površinu, za funkciju prikazanu na slici 2.4 vrijedi
bez obzira na definiranost ili vrijednost funkcije u točki . Slično vrijedi i za prebrojivo mnogo točaka.
Sljedeći primjer pokazuje što se može dogoditi kada je skup iz teorema 2.1 neprebrojiv.
Ovu funkciju smo već promatrali (vidi M1, poglavlje 4.4.2). Funkcija je očito omeđena. Međutim, kako su skupovi i gusti jedan u drugom (vidi M1, poglavlje 1.7), funkcija ima prekid u svakoj točki segmenta , odnosno ima neprebrojivo mnogo prekida. Stoga u svakoj podjeli za sve indekse vrijedi i pa je
Dakle, pa funkcije nije integrabilna.