Pretpostavimo da su zadane dvije funkcije dviju varijabla definirane na skupu . Funkciji pridružimo implicitnu jednadžbu
i pripadajući skup definiran tom jednadžbom
onda funkcija u točki ima uvjetni (vezani) lokalni minimum uz uvjet . Ako je
onda funkcija u točki ima uvjetni (vezani) lokalni maksimum uz uvjet . Zajedničkim imenom točke uvjetnih lokalnih minimuma ili maksimuma zovemo točkama uvjetnih (vezanih) lokalnih ekstrema .
Problem određivanja točaka u kojima funkcija ima vezane lokalne ekstreme uz uvjet kraće zapisujemo
Taj problem možemo geometrijski interpretirati na sljedeći način: među točkama plohe zadane eksplicitno sa čije prve dvije koordinate određuju točku iz skupa tražimo one u kojima je vrijednost treće koordinate lokalno najmanja (najveća) (vidi sliku 3.36).
Ukoliko su funkcije i kojima je zadan problem vezanog ekstrema dovoljno lijepe (na primjer neprekidno derivabilne) mogu se dati nužni i dovoljni uvjeti da bi točka bila rješenje tog problema.
Promatramo dakle gore opisani problem vezanog ekstrema i pretpostavljamo da funkcije i imaju neprekidne sve parcijalne derivacije do uključivo drugog reda. Neka je točka takva da je
Prema tvrdnji i. teorema 3.9 postoji otvoreni interval oko točke i točno jedna funkcija , implicitno zadana jednadžbom . Zbog toga funkciju , možemo u nekoj okolini točke interpretirati kao funkciju jedne varijable ,
Očigledno vrijedi sljedeća tvrdnja: Funkcija u točki ima lokalni uvjetni minimum (maksimum) ako i samo ako funkcija u točki ima lokalni minimum (maksimum).
Prema tvrdnji ii. teorema 3.9 znamo da je funkcija neprekidno derivabilna na intervalu i vrijedi
Sređivanjem i još jednom upotrebom formule (3.3) dobivamo
Zbog pretpostavke da funkcija ima neprekidne parcijalne derivacije drugog reda zaključujemo da i funkcija ima na neprekidnu prvu i drugu derivaciju. Koristeći opet formulu za deriviranje kompozicije funkcija više varijabla, dobivamo da za sve vrijedi
Nakon sređivanja i uvrštavanja izraza za danog formulom (3.4) dobivamo
Sad možemo lako dokazati sljedeći teorem.
imaju na skupu neprekidne sve parcijalne derivacije do uključivo drugog reda.
pri čemu je definirano formulom (3.6), onda funkcija u točki ima lokalni uvjetni ekstrem uz uvjet i to minimum ako je , odnosno maksimum ako je .
Ovu jednakost, uvažavajući formulu (3.3), možemo zapisati u obliku
što je upravo druga jednakost u (3.7). Sada (3.8) postaje prva jednakost u (3.7) pa je prvi dio teorema dokazan.
Istinitost drugog dijela teorema slijedi neposredno primjenom dovoljnih uvjeta za običan ekstrem funkcije jedne varijable i uvažavanjem razmatranja koja su prethodila teoremu.
Problem uvjetnog ekstrema
možemo riješiti uvođenjem Lagrangeove funkcije (Lagrangeijana) triju nezavisnih varijabla i :
Parametar zove se Lagrangeov multiplikator. Očito je da se nužan uvjet (3.7) lokalnog uvjetnog ekstrema funkcije uz uvjet u točki podudara s nužnim uvjetom običnog ekstrema Lagrangeove funkcije u točki . Što se tiče dovoljnih uvjeta, neposrednim se računom može provjeriti da se vrijednost može izraziti kao
Naravno, s izmijenjenim ulogama varijabla i imali bi
To nam daje sljedeću jednostavniju formulaciju dovoljnih uvjeta: neka trojka zadovoljava uvjet (3.7) i neka je
Ako je , onda funkcija ima lokalni uvjetni minimum u točki , a ako je , onda funkcija ima lokalni uvjetni maksimum u točki .
Ako trojka zadovoljava uvjet (3.7), možemo promatrati samo vrijednost
Vrijedi sljedeće: ako je i , onda je pa funkcija ima lokalni uvjetni minimum u točki , a ako je i , onda je pa funkcija ima lokalni uvjetni maksimum u točki . Ako je ne možemo ništa zaključiti, već moramo izračunati .
Nalaženje uvjetnog ekstrema ilustrirat ćemo s tri primjera.
Pridružena Lagrangeova funkcija je
pa je nužan uvjet ekstrema
odakle slijedi
Uvrštavanje u treću jednadžbu daje
Zaključujemo da točno četiri točke zadovoljavaju nužan uvjet ekstrema:
uvrštavanjem odgovarajućih vrijednosti za sve četiri točke dobivamo pa moramo računati
Uvrštavanjem točaka dobivamo sljedeće: u točkama i je , a u točkama i je . Zaključujemo da funkcija ima u točkama i lokalni uvjetni minimum uz uvjet , a u točkama i lokalni uvjetni maksimum (vidi sliku 3.37).
imamo Lagrangeovu funkciju
Nužan uvjet ekstrema glasi
pa uvrštavanjem u treću jednadžbu dobijamo
Zaključujemo da nužan uvjet zadovoljava samo točka
Kako je
vidimo da u točki vrijedi i . Stoga ne moramo računati vrijednost , već smijemo zaključiti da funkcija u točki ima lokalni uvjetni minimum uz uvjet (vidi sliku 3.38).
pridružena je Lagrangeova funkcija
pa nužan uvjet ekstrema glasi
Također imamo
što znači da u točki vrijedi pa moramo računati vrijednost . Vrijedi
pa je i u točki . Zaključujemo da funkcija u točki ima lokalni uvjetni minimum uz uvjet (vidi sliku 3.39).