×   HOME JAVA NETPLOT OCTAVE Traži ...
  matematika2
Ekstremi funkcija više varijabla     FUNKCIJE VIŠE VARIJABLA     Uvjetni ekstremi


Implicitno zadane funkcije

U Matematici 1 smo već govorili o tome kako jednadžbu oblika

$\displaystyle F(x,y)=0,
$

gdje je $ F:\mathcal{D}\to \mathbb{R}$ , $ \mathcal{D}\subseteq \mathbb{R}^2$ , neka funkcija dviju varijabla, možemo interpretirati i kao jednadžbu kojom je implicitno zadana neka funkcija jedne varijable

$\displaystyle y=f(x),\qquad x\in I\subseteq \mathbb{R}.
$

Jednadžbi $ F(x,y)=0$ prirodno pridružujemo skup $ S\subseteq \mathbb{R}^2$ definiran s

$\displaystyle S=\{(x,y)\in \mathcal{D}\mid F(x,y)=0\}
$

i u pravilu ga poistovjećujemo sa samom jednadžbom kojoj je pridružen.

Definicija 3.12   Za funkciju jedne varijable $ f:I\to \mathbb{R}$ , gdje je $ I\subseteq \mathbb{R}$ (obično je $ I$ interval ili unija intervala u $ \mathbb{R}$ ), za koju vrijedi

$\displaystyle F(x,f(x))=0,\qquad \forall x\in I,
$

kažemo da je implicitno zadana jednadžbom $ F(x,y)=0$ . Ovo iskazujemo i ekvivalentnim zahtjevom da je graf $ \Gamma_f$ funkcije $ f$ sadržan u skupu $ S$ , odnosno

$\displaystyle \Gamma_f =\{ (x,f(x))\mid x\in I\}\subseteq S.
$

Ova definicija zahtijeva dva komentara koja dajemo u sljedeće dvije napomene, zajedno s jednostavnim primjerima

Napomena 3.9   Ako je funkciju $ f:I\to \mathbb{R}$ $ I\subseteq \mathbb{R}$ implicitno zadana jednadžbom $ F(x,y)=0$ , onda je prema definiciji 3.12 i svaka restrikcija $ f:I'\to \mathbb{R}$ , $ I'\subseteq I$ od $ f$ implicitno zadana istom tom jednadžbom. Dakle, $ F(x,y)=0$ u pravilu promatramo kao jednadžbu kojom je implicitno zadana ne jedna, već više funkcija jedne varijable, a dijelovi od $ S$ grafovi su tih funkcija. Naravno, od interesa je slučaj kada postoji točno jedna osnovna funkcija $ f$ koja je implicitno zadana tom jednadžbom i čiji se graf podudara s čitavim skupom $ S$ , $ \Gamma_f=S$ . Takvu funkciju $ f$ nije uvijek moguće naći.

Primjer 3.18  
a)
Ako je funkcija $ f$ zadana eksplicitno formulom

$\displaystyle y=f(x),\quad x\in I \subseteq \mathbb{R},
$

onda je možemo shvatiti i kao funkciju koja je implicitno zadana jednadžbom

$\displaystyle F(x,y)\equiv y-f(x)=0,
$

pri čemu je domena od $ F$ skup $ D=I\times\mathbb{R}$ , a skup $ S$ je upravo graf $ \Gamma_f$ zadane funkcije $ f$ .
b)
Jednadžba

$\displaystyle x^2+y^2-1=0
$

je implicitna jednadžbom kružnice sa središtem u ishodištu $ (0,0)$ i polumjerom $ 1$ . Očito se radi o jednadžbi oblika $ F(x,y)=0$ , gdje je $ F(x,y)=x^2+y^2-1$ . U ovom slučaju funkcija $ F(x,y)$ definirana je na $ \mathcal{D}=\mathbb{R}^2$ , a pridruženi skup $ S$ sastoji se od točaka $ xy$ -ravnine koje su od ishodišta udaljene za $ 1$ . Kad tu jednadžbu razriješimo po varijabli $ y$ kao nepoznanici dobivamo

$\displaystyle y=\pm \sqrt{1-x^2},
$

odnosno $ y$ nije jednoznačno određen. Zaključujemo da ne postoji jedna osnovna funkcija $ f$ čiji se graf podudara sa $ S$ . U stvari, jednadžbu $ x^2+y^2-1=0$ obično interpretiramo kao jednadžbu kojom su implicitno zadane sljedeće dvije osnovne funkcije (vidi sliku 3.30)

$\displaystyle f^{-}(x)=-\sqrt{1-x^2},\quad f^{+}(x)=\sqrt{1-x^2},\qquad x\in I=[-1,1].
$

Slika: Implicitno zadana kružnica
\begin{figure}\begin{center}
\epsfig{file=slike/fplus.eps,width=8.0cm}
\end{center}\end{figure}

Međutim, i funkcija

$\displaystyle f(x)=\left\{\begin{array}{rl}\sqrt{1-x^2},&\textrm{za } x\in [-1,0.5)\\
-\sqrt{1-x^2},&\textrm{za } x\in [0.5,1]\end{array}\right.
$

prikazana na slici 3.31) je također implicitno zadana jednadžbom $ x^2+y^2-1=0$ .

Slika: Implicitno zadana funkcija izvedena iz kružnice
\begin{figure}\begin{center}
\epsfig{file=slike/ff1.eps,width=8.0cm}
\end{center}\end{figure}

Napomena 3.10   Prema definiciji 3.12 jednadžbu $ F(x,y)=0$ interpretiramo kao implicitnu vezu između varijabla $ x$ i $ y$ , pri čemu varijablu $ x$ tretiramo kao nezavisnu, a varijablu $ y$ kao zavisnu. Ponekad je pogodno zamijeniti uloge varijabla $ x$ i $ y$ .

Primjer 3.19  
a)
Jednadžbu

$\displaystyle x+2=0
$

često interpretiramo kao jednadžbu pravca u ravnini koji prolazi točkom $ (-2,0)$ na $ x$ -osi i paralelan je s $ y$ -osi. Jasno je da u toj jednadžbi varijablu $ y$ ne možemo tretirati kao zavisnu jer se ona u njoj ne pojavljuje. Međutim, tu jednadžbu možemo interpretirati kao jednadžbu oblika $ F(x,y)=0$ uz $ F(x,y)=x+2$ , $ (x,y)\in\mathbb{R}^2$ , u kojoj varijablu $ y$ tretiramo kao nezavisnu. Stoga je tom jednadžbom implicitno zadana konstantna funkcija $ x=f(y)=-2$ , $ y\in I=\mathbb{R}$ .
b)
Jednadžbu

$\displaystyle x+y^2=0
$

obično nazivamo implicitnom jednadžbom parabole. Tu je $ F(x,y)=x+y^2$ definirana na $ D=\mathbb{R}^2$ . Ako u toj jednadžbi varijablu $ x$ interpretiramo kao nezavisnu, onda su njom implicitno zadane dvije osnovne funkcije čiji grafovi su dijelovi skupa $ S$ pridruženog jednadžbi (vidi sliku 3.32). To su funkcije

$\displaystyle y=f^{-}(x)=-\sqrt{-x},\quad y=f^{+}(x)=\sqrt{-x},\qquad
x\in I=(-\infty,0].
$

Slika 3.32: Implicitno zadana parabola
\begin{figure}\begin{center}
\epsfig{file=slike/fpar.eps,width=8.0cm}
\end{center}\end{figure}

S druge strane pogodnije je varijablu $ y$ interpretirati kao nezavisnu jer se onda $ x+y^2=0$ može interpretirati kao jednadžba kojom je implicitno zadana jedna osnovna funkcija

$\displaystyle x=f(y)=-y^2,\qquad y\in I=\mathbb{R},
$

čiji graf se podudara sa skupom $ S$ pridruženim toj jednadžbi.

Definiciju 3.12 na prirodan način poopćavamo na slučaj više varijabla.

Definicija 3.13   Neka je $ F:X\to \mathbb{R}$ funkcija definirana na skupu $ X\subseteq \mathbb{R}^{n+1}$ i neka je skup $ S\subseteq \mathbb{R}^{n+1}$ definiran kao

$\displaystyle S=\{(x_1,\cdots,x_n,x_{n+1})\in X\mid F(x_1,\cdots,x_n,x_{n+1})=0\}.
$

Za bilo koju funkciju $ f:\mathcal{D}\to\mathbb{R}$ od $ n$ varijabla koja je definirana na $ \mathcal{D}\subseteq \mathbb{R}^n$ i za koju vrijedi

$\displaystyle F(x_1,\cdots,x_n,f(x_1,\cdots,x_n))=0,\quad \forall (x_1,\cdots,x_n)
\in \mathcal{D}
$

kažemo da je implicitno zadana jednadžbom

$\displaystyle F(x_1,\cdots,x_n,x_{n+1})=0.
$

Ovo iskazujemo i ekvivalentnim zahtjevom da je graf $ \Gamma_f$ funkcije $ f$ sadržan u skupu $ S$ :

$\displaystyle \Gamma_f =\{(x_1,\cdots,x_n,f(x_1,\cdots,x_n))\mid
(x_1,\cdots,x_n)\in \mathcal{D}\}\subseteq S.
$

Napomena 3.11   Primjedbe slične onima u napomeni 3.9 mogu se dati i uz definiciju 3.13. Jednadžbu

$\displaystyle F(x_1,\cdots,x_n,x_{n+1})=0
$

uvijek promatramo kao jednadžbu kojom može biti implicitno zadano više funkcija od $ n$ varijabla pri čemu varijablu $ x_{n+1}$ tretiramo kao zavisnu, a varijable $ x_1,\cdots,x_n$ kao nezavisne. Jasno je da i ovdje po potrebi možemo zamijeniti uloge varijabla, odnosno bilo koju varijablu možemo tretirati kao zavisnu, a preostale varijable kao nezavisne. U slučaju $ n=2$ umjesto $ x_1$ , $ x_2$ i $ x_3$ , često koristimo oznake $ x$ , $ y$ i $ z$ .

Primjer 3.20  
a)
Jednadžbom

$\displaystyle x^2+y^2-z^2=0
$

implicitno su zadana dva kružna stošca, oba s vrhom u ishodištu $ (0,0,0)$ , jednom je os simetrije negativna $ z$ -poluos, a drugomu pozitivna $ z$ -poluos (vidi sliku 3.19).

Ovdje je funkcija $ F(x,y,z)=x^2+y^2-z^2$ definirana na skupu $ X=\mathbb{R}^3$ pa ako varijablu $ z$ tretiramo kao zavisnu, onda su gornjom jednadžbom implicitno zadane dvije osnovne funkcije dviju nezavisnih varijabla $ x$ i $ y$ :

$\displaystyle z=f^{-}(x,y)=-\sqrt{x^2+y^2},\quad z=f^{+}(x,y)=\sqrt{x^2+y^2},
\qquad (x,y)\in\mathbb{R}^2.
$

Ako bi u gornjoj jednadžbi varijablu $ y$ tretirali kao zavisnu, onda su tom jednadžbom implicitno zadane dvije osnovne funkcije nezavisnih varijabla $ x$ i $ z$ :

$\displaystyle y=f^{-}(x,z)=-\sqrt{z^2-x^2},\quad (x,z)\in D=\{(x,z)\in\mathbb{R}^2\mid
\vert z\vert\leq \vert x\vert\}
$

i

$\displaystyle y=f^{+}(x,z)=\sqrt{z^2-x^2},\quad (x,z)\in D=\{(x,z)\in\mathbb{R}^2\mid
\vert z\vert\leq \vert x\vert\}.
$

Grafovi ovih funkcija su na slici 3.33.

Slika: Implicitno zadan stožac
\begin{figure}\begin{center}
\epsfig{file=slike/implsto.eps,width=10.0cm}
\end{center}\end{figure}

b)
U jednadžbi

$\displaystyle x+y^2+2y+z^2=0
$

je funkcija $ F(x,y,z)=x+y^2+2y+z^2$ definirana na skupu $ X=\mathbb{R}^3$ . Najjednostavnije je varijablu $ x$ tretirati kao zavisnu jer je u tom slučaju ovom jednadžbom implicitno zadana točno jedna osnovna funkcija dviju nezavisnih varijabla $ y$ i $ z$ ,

$\displaystyle x=f(y,z)=-y^2-2y-z^2,\qquad (y,z)\in\mathbb{R}^2.
$

Ova jednadžba se može ekvivalentno zapisati kao

$\displaystyle x-1=-(y+1)^2-z^2,
$

što je jednadžba kružnog paraboloida s vrhom u točki $ (1,-1,0)$ okrenutog u smjeru negativne $ x$ -poluosi. Paraboloid je sličan onome na slici 3.16 uz pomaknuti vrh.

Zanima nas koji su dovoljni uvjeti da bi formulom $ F(x_1,\cdots,x_m,x_{m+1})=0$ bila implicitno zadana funkcija $ f$ takva da je

$\displaystyle x_{n+1}=f(x_1,\cdots,x_n)
$

i koja su svojstva tako zadane funkcije? Odgovore daje sljedeći teorem.

Teorem 3.9   Neka je $ F:X\to \mathbb{R}$ funkcija definirana na otvorenom skupu $ X\subseteq \mathbb{R}^{n+1}$ koja ima neprekidne sve parcijalne derivacije u svim točkama skupa $ X$ (dakle, $ F$ je diferencijabilna u svim točkama skupa $ X$ ). Neka za točku $ T_0=(x_1^0,\cdots,x_n^0,x_{n+1}^0)\in X$ vrijedi

$\displaystyle F(x_1^0,\cdots,x_n^0,x_{n+1}^0)=0,\quad F'_{x_{n+1}}
(x_1^0,\cdots,x_n^0,x_{n+1}^0)\neq 0.
$

Tada vrijedi sljedeće:
i.
Postoji okolina $ \mathcal{D}\subseteq \mathbb{R}^n$ točke $ (x_1^0,\cdots,x_n^0)$ i samo jedna funkcija $ f:\mathcal{D}\to\mathbb{R}$ za koju je

$\displaystyle x_{n+1}^0=f(x_1^0,\cdots,x_n^0)
$

i vrijedi

$\displaystyle F(x_1,\cdots,x_n,f(x_1,\cdots,x_n))=0,\quad
\forall (x_1,\cdots,x_n)\in \mathcal{D}.
$

ii.
Funkcija $ f$ ima neprekidne parcijalne derivacije $ f'_{x_i}$ na $ \mathcal{D}$ po svim varijablama $ x_i$ , $ i=1,\cdots,n$ . U svakoj točki $ (x_1,\cdots,x_n)\in \mathcal{D}$ vrijedi

$\displaystyle f'_{x_i}(x_1,\cdots,x_n)=-\frac{F'_{x_i}(x_1,\cdots,x_n,x_{n+1})}
{F'_{x_{n+1}}(x_1,\cdots,x_n,x_{n+1})},\qquad i=1,\cdots,n,
$

pri čemu je

$\displaystyle x_{n+1}=f(x_1,\cdots,x_n).
$

Napomena 3.12  
a)
Kada imamo implicitnu vezu dviju varijabla

$\displaystyle F(x,y)=0
$

definiranu pomoću funkcije $ F:X\to \mathbb{R}$ koja na $ X\subseteq \mathbb{R}^2$ ima neprekidne parcijalne derivacije $ F'_x$ i $ F'_y$ , teorem 3.9 kaže da će za svaku točku $ (x_0,y_0)\in X$ u kojoj vrijedi

$\displaystyle F(x_0,y_0)=0,\qquad F'_y(x_0,y_0)\neq 0
$

postojati okolina $ \mathcal{D}\subseteq \mathbb{R}$ od $ x_0$ i samo jedna funkcija $ f:\mathcal{D}\to\mathbb{R}$ koja je implicitno zadana s $ F(x,y)=0$ i koja je neprekidno derivabilna na $ D$ . Derivacija $ f'(x)$ u točki $ x\in D$ je

$\displaystyle f'(x)=-\frac{F'_x(x,y)}{F'_y(x,y)},\qquad F(x,y)=0.
$

b)
U slučaju implicitne veze triju varijabla

$\displaystyle F(x,y,z)=0
$

definirane pomoću funkcije $ F:X\to \mathbb{R}$ koja na $ X\subseteq \mathbb{R}^3$ ima neprekidne parcijalne derivacije $ F'_x$ , $ F'_y$ i $ F'_z$ , teorem 3.9 kaže da će za svaku točku $ (x_0,y_0,z_0)\in X$ u kojoj je

$\displaystyle F(x_0,y_0,z_0)=0,\qquad F'_z(x_0,y_0,z_0)\neq 0
$

postojati okolina $ \mathcal{D}\subseteq \mathbb{R}^2$ točke $ (x_0,y_0)$ i samo jedna funkcija $ f:\mathcal{D}\to\mathbb{R}$ koja je implicitno zadana s $ F(x,y,z)=0$ i koja ima neprekidne parcijalne derivacije $ f'_x$ i $ f'_y$ na $ \mathcal{D}$ . Parcijalne derivacije $ f'_x(x,y)$ i $ f'_y(x,y)$ u točki $ (x,y)\in \mathcal{D}$ su

$\displaystyle f'_x(x,y)$ $\displaystyle =-\frac{F'_x(x,y,z)}{F'_z(x,y,z)},$    
$\displaystyle f'_y(x,y)$ $\displaystyle =-\frac{F'_y(x,y,z)}{F'_z(x,y,z)},$    
$\displaystyle F(x,y,z)$ $\displaystyle =0.$    

Primjer 3.21  
a)
U primjeru 3.19 b) vidjeli smo da su jednadžbom

$\displaystyle x+y^2=0
$

implicitno zadane dvije osnovne funkcije nezavisne varijable $ x$

$\displaystyle y=f^{-}(x)=-\sqrt{-x},\quad y=f^{+}(x)=\sqrt{-x},\qquad
x\in I=(-\infty,0].
$

Ovdje je $ F(x,y)=x+y^2$ definirana i neprekidno derivabilna na $ X=\mathbb{R}^2$ te su joj parcijalne derivacije dane formulama

$\displaystyle F'_x(x,y)=1,\qquad F'_y(x,y)=2y.
$

U točki $ (-4,-2)$ imamo

$\displaystyle F(-4,-2)=0,\qquad F'_x(-4,-2)=1,\qquad F'_y(-4,-2)=-4.
$

Pretpostavke teorema 3.9 ispunjene su i zato mora postojati okolina $ \mathcal{D}\subseteq \mathbb{R}$ od $ -4$ i samo jedna derivabilna funkcija $ f:\mathcal{D}\to\mathbb{R}$ implicitno zadana jednadžbom $ x+y^2=0$ . Očito je to funkcija $ f^{-}$ . Međutim, tu funkciju ne možemo gledati na čitavom skupu $ I=(-\infty,0]$ , već samo na podskupu $ D=(-\infty,0)$ , jer u točki 0 nije derivabilna. Dakle,

$\displaystyle f(x)=-\sqrt{-x},\qquad x\in D=(-\infty,0),
$

Da bi izračunali na primjer $ f'(-4)$ ne treba nam eksplicitni izraz za $ f'(x)$ , već imamo

$\displaystyle f'(-4)=-\frac{F'_x(-4,-2)}{F'_y(-4,-2)}=-\frac{1}{-4}=\frac{1}{4}.
$

U ovom slučaju gornji račun možemo provjeriti koristeći eksplicitni izraz

$\displaystyle f'(x)=\frac{1}{2 \sqrt{-x}},\qquad x\in \mathcal{D}=(-\infty,0).
$

Jasno je da, općenito, takvu provjeru nećemo moći napraviti jer funkciju $ f$ nećemo imati eksplicitno zadanu, već ćemo samo znati da postoji. Uočimo još da i točka $ (0,0)$ zadovoljava $ F(0,0)=0$ , ali teorem 3.9 u toj točki nije primjenjiv jer je $ F'_y(0,0)=0$ .
b)
Promotrimo jednadžbu

$\displaystyle xyz-e^{-xyz}=0
$

kao implicitnu vezu triju varijabla. Zbog očite simetrije svejedno je koju varijablu tretiramo kao zavisnu pa uzmimo da je to varijabla $ z$ . Imamo

$\displaystyle F(x,y,z)=xyz-e^{-xyz},\qquad (x,y,z)\in X=\mathbb{R}^3
$

i u svim točkama $ (x,y,z)\in X$ vrijedi

$\displaystyle F'_x(x,y,z)$ $\displaystyle =\left(1+e^{-xyz}\right)yz,$    
$\displaystyle F'_y(x,y,z)$ $\displaystyle =\left(1+e^{-xyz}\right)xz,$    
$\displaystyle F'_z(x,y,z)$ $\displaystyle =\left(1+e^{-xyz}\right)xy.$    

Kako je

$\displaystyle 1+e^{-xyz}>1,\qquad \forall (x,y,z)\in X,
$

imamo

$\displaystyle F'_z(x,y,z)=\left(1+e^{-xyz}\right)xy=0 \quad \Leftrightarrow \quad
x=0 \vee y=0.
$

Prema tome, teorem 3.9 možemo primijeniti u svakoj točki $ (x,y,z)\in X$ u kojoj je zadovoljena početna jednadžba i za koju je $ x\neq 0$ i $ y\neq 0$ . Dakle, za svaku takvu točku postojat će okolina $ \mathcal{D}\subseteq \mathbb{R}^2$ i samo jedna funkcija $ f$ nezavisnih varijabla $ x$ i $ y$ koja je implicitno zadana početnom jednadžbom i neprekidno derivabilna na $ \mathcal{D}$ . Za parcijalne derivacije funkcije $ f$ vrijedit će

$\displaystyle f'_x(x,y)$ $\displaystyle =-\frac{F'_x(x,y,z)}{F'_z(x,y,z)}=-\frac{z}{x},$    
$\displaystyle f'_y(x,y)$ $\displaystyle =-\frac{F'_x(x,y,z)}{F'_z(x,y,z)}=-\frac{z}{y}.$    

Naravno, za konkretno zadane vrijednosti $ x\neq 0$ i $ y\neq 0$ pripadajuća vrijednost varijable $ z$ je jednoznačno određena početnom jednadžbom i ne možemo je egzaktno izraziti pomoću elementarnih funkcija varijabla $ x$ i $ y$ . Međutim, i u ovom primjeru možemo gornje formule za parcijalne derivacije provjeriti neposrednim deriviranjem slično kao u prethodnom primjeru. Naime, uvođenjem pomoćne varijable $ t=xyz$ početnu jednadžbu možemo napisati kao

$\displaystyle t=e^{-t},\qquad t=xyz.
$

Krivulja $ y=e^{-x}$ i pravac $ y=x$ sijeku se točno u jednoj točki s apscisom $ c\in (0,1)$ kako se vidi na slici 3.34.

Slika: Sjecište krivulja
\begin{figure}\begin{center}
\epsfig{file=slike/implfun.eps,width=7.0cm}
\end{center}\end{figure}

Stoga jednadžba $ t=e^{-t}$ ima točno jedno rješenje $ t=c$ . Veličinu $ c$ ne možemo egzaktno izraziti koristeći elementarne funkcije jedne varijable, već samo možemo upotrijebiti neku od elementarnih numeričkih metoda (na primjer metodu bisekcije - za računanje možete koristiti i ogovarajući java aplet) da bi dobili približnu vrijednost od $ c$ (vrijedi $ c\approx 0.56$ ). Zaključujemo da je početna jednadžba ekvivalentna s jednadžbom

$\displaystyle xyz=c
$

iz koje dobivamo eksplicitno varijablu $ z$ kao funkciju varijabla $ x$ i $ y$ (vidi sliku 3.35),

$\displaystyle z=f(x,y)=\frac{c}{xy},\qquad x\neq 0 \wedge y\neq 0.
$

Sada neposrednim deriviranjem dobijamo

$\displaystyle f'_x(x,y)=-\frac{c}{x^2y}=-\frac{z}{x},\qquad
f'_y(x,y)=-\frac{c}{xy^2}=-\frac{z}{y}.
$

Slika 3.35: Implicitno zadana funkcija
\begin{figure}\begin{center}
\epsfig{file=slike/implfun1.eps,width=10.0cm}
\end{center}\end{figure}


Ekstremi funkcija više varijabla     FUNKCIJE VIŠE VARIJABLA     Uvjetni ekstremi