Promatrimo funkciju , , i točke
iz . Činjenicu da je diferencijabilna u točki možemo reinterpretirati na sljedeći način: za svaku točku vrijedi
pri čemu ostatak ima svojstvo da teži nuli kad teži i to brže nego teži , odnosno
Praktična korist od gornje interpretacije je sljedeći zaključak: ako je točka blizu točki , odnosno ako je malen, onda je veličina zanemarivo malena pa se vrijednost funkcije u točki može računati korištenjem približne jednakosti
Desnu stranu u gornjoj približnoj jednakosti je jednostavno računati ako su poznate vrijednosti i , . Ako želimo imati približnu jednakost s većim stupnjem točnosti, onda u račun moramo ubaciti i vrijednosti parcijalnih derivacija viših redova funkcije u točki .
Koristeći Taylorovu formulu za realne funkcije jedne varijable te formulu za deriviranje kompozicije funkcija više varijabla lako se dobije Taylorova formula za funkcije više varijabla. Taj rezultat ovdje iskazujemo bez dokaza:
što se u literaturi (naročito u numeričkoj analizi) simbolički zapisuje kao
(ovakav zapis zovemo Peannov oblik ostatka). Posebno za tvrdnja u teoremu 3.6 svodi se praktično na uvodnu interpretaciju diferencijabilnosti funkcije u točki .
onda graničnim prijelazom iz Taylorove formule dobivamo razvoj funkcije u Taylorov red oko točke koji glasi
U slučaju kad je Taylorova formula (red) zove se Maclaurinova formula (red).
pa je (vidi Matematiku 1) i formula (3.2) vrijedi za svaki .
U ovom slučaju smo red (3.2) mogli dobiti i direktno iz Maclaurinovog razvoja funkcije jedne varijable koji konvergira za svaki pomoću formalne zamjene .