Linearna diferencijalna jednadžba drugog reda glasi
pri čemu su funkcije , i neprekidne na nekom intervalu na kojem promatramo jednadžbu. Rješenje jednadžbe je svaka funkcija koja za bilo koji može zadovoljiti proizvoljne početne uvjete
Pripadna homogena jednadžba glasi
U općenitom slučaju kada su i proizvoljne funkcije od , ne postoji univerzalna metoda za rješavanje linearne diferencijalne jednadžbe drugog reda (5.14). No, takva metoda postoji u slučaju kada su i konstante (vidi poglavlje 5.9.3).
Poglavlje je organizirano na sljedeći način: prvo je uveden pojam linearne nezavisnosti funkcija. Potom je opisana struktura rješenja homogene jednadžbe (5.11). Nakon toga opisane su metode varijacije konstanti i metoda neodređenih koeficijenata za rješavanje nehomogene jednadžbe (5.14). Na kraju je opisan postupak rješavanja jednadžbe s konstantnim koeficijentima.
Ova definicija je formalno jednaka definiciji linearne nezavisnosti vektora (vidi M1, poglavlje 2.5). Provjera linearne nezavisnosti je nešto složenija i za nju su nam potrebni sljedeća definicija i teorem.
pri čemu je, na primjer, . Tada je za . No, tada je i
i teorem je dokazan.
Zaključujemo da su dvije funkcije linearno nezavisne čim je Wronskijan u barem jednoj točki različit od nule, što nije teško provjeriti.