Sljedeći primjeri ilustriraju primjene varijacijskog računa i korištenje nužnih i dovoljnih uvjeta ekstrema iz prethodnog poglavlja.
Očito se radi o prvom slučaju iz poglavlja 4.7.1 pa rješenje mora zadovoljavati Euler-Lagrangeovu jednadžbu
Iz slijedi
pa zaključujemo da je
za neku konstantu . Nakon kvadriranja, sređivanja i ponovnog korjenovanja imamo
Uz oznake i dobili smo diferencijalnu jednadžbu sa separiranim varijablama (vidi poglavlje 5.2)
Rješenje jednadžbe je
pri čemu su i konstante. Dakle, rješenje problema najkraćeg puta je pravac, kao što smo i očekivali. Konstante i možemo odrediti iz rubnih uvjeta:
Oduzimanje prve jednadžbe od druge daje
pa uvrštavanje u prvu jednadžbu daje
Dobili smo poznatu formulu za jednadžbu pravca kroz dvije točke (vidi M1, primjer 3.11).
Provjerimo na kraju dovoljne uvjete ekstrema: kako je
zaključujemo da se zaista radi o minimumu.
Opet se radi o prvom slučaju iz poglavlja 4.7.1. Kao i u prethodnom primjeru vrijedi pa se Eulerova jednadžba svodi na
za neku konstantu . Nakon kvadriranja, sređivanja i ponovnog korjenovanja imamo
Uz oznaku dobili smo diferencijalnu jednadžbu sa separiranim varijablama
Integriranje daje
pa je . Uz oznaku imamo
zaključujemo da se zaista radi o minimumu.
Parametar iz jednadžbi (4.7) se odredi iz uvjeta da cikloida prolazi točkom . Parametar se općenito ne može odrediti egzaktno, već je potrebno koristiti neku od numeričkih metoda. Ako je, na primjer, , uvrštavanje u (4.7) daje sustav jednadžbi
Izjednačavanje parametra daje jednadžbu
Nul-točku ove funkcije možemo približno izračunati metodom bisekcije4.9. Vrijedi pa je
Rješenje problema brahistohrone prikazano je na slici 4.18.
U prethodna dva primjera problem se, zbog , sveo na rješavanje jednostavne diferencijalne jednadžbe prvog reda sa separiranim varijablama (vidi poglavlje 5.2). Općenito se dobije diferencijalna jednadžba drugog reda (vidi poglavlje 5.9).
Prema poglavlju 2.6.4, oplošje rotacijskog tijela računa se formulom
pri čemu je . Dakle, potrebno je minimizirati funkcional
Euler-Lagrangeova jednadžba glasi
0 | ||
Jednadžbu ćemo riješiti koristeći supstituciju . Kako je
gornja diferencijalna jednadžba prelazi u jednadžbu sa separiranim varijablama
odnosno
Integriranje daje
za neku konstantu . Odavde slijedi
odnosno
Integriranje daje (vidi poglavlje 1.1.1)
za neku konstantu b pa je konačno
Dakle, rješenje je lančanica (vidi M1, poglavlje 4.6.9). Provjera dovoljnih uvjeta ekstrema daje
pa se zaista radi o minimumu. Konstante i se određuju iz početnih uvjeta i ne mogu se odrediti analitički. Međutim, program za određivanje početnih uvjeta može se jednostavno programirati u programskom jeziku Matlab.
Za rubne uvjete i program koji računa konstante i i potom crta rješenje glasi:
Octave On-line[Octave On-line Home] [Octave User's Guide] |
Sljedeći primjer ilustrira primjenu rubnih uvjeta i uvjeta transverzalnosti.
pri čemu je uz rubne uvjete i : Euler-Lagrangeova jednadžba glasi
pa je za neke konstante i . Rubni uvjeti daju a rješenje glasi
Provjera dovoljnog uvjeta daje
pa se radi o minimumu. Najmanja vrijednost zadanog funkcionala je
Ako je, pak, zadan samo jedan rubni uvjet, , onda u drugom kraju mora vrijediti uvjet transverzalnosti
Eulerova jednadžba ponovo daje
iz čega slijedi da je za neku konstantu . Uvjet transverzalnosti povlači
pa je , odnosno . Dakle, za neku konstantu , a zbog rubnog uvjeta je . Konačno rješenje je stoga jednako
Provjera dovoljnog uvjeta daje
pa se i u ovom slučaju radi o minimumu. Najmanja vrijednost funkcionala je sada
Uspoređujući s prvim slučajem možemo zaključiti da manje rubnih uvjeta daje "bolje" ekstreme.
gdje je , nužni uvjeti ekstrema glase
uz zadane rubne uvjete
ili uvjete transverzalnosti
tamo gdje nisu zadani rubni uvjeti. Dakle, traženje ekstrema funkcionala više funkcija svodi se na rješavanje sustava od diferencijalnih jednadžbi i dodatnih uvjeta.